FERENC KONTRA
Po zanimanju sam profesionalni književnik, djelujem u Republici Mađarskoj i u Vojvodini, ali sam, oduvijek, umjetnički vezan uz svoj rodni kraj, Hrvatsku. Rođen sam 1958. godine u selu Draž (Općina Beli Manastir) i hrvatski sam državljanin. Odrastao sam u Lugu, mjestu pored Osijeka, gdje sam završio osnovnu školu. Gimnaziju sam pohađao u poznatoj pečuškoj gimnaziji „Nađ Lajoš“ u Mađarskoj. Zvanje profesora mađarskog i engleskog jezika i književnosti stekao sam na Sveučilištu u Segedinu, a diplomu mi je nostrificiralo Sveučilište u Zagrebu.
Nakon završetka studija vratio sam se u rodni kraj, pet godina radio sam kao novinar-urednik mađarskog tjednika u Osijeku i bio profesor mađarskog jezika i književnosti u srednjoj školi u Belom Manastiru. Godine 1987. preselio sam se u Novi Sad i tamo sam postao urednik časopisa „Új Symposion” koji je tada bio poznat i značajan i izvan granica naše zemlje. Od 1991. godine uređujem književni podlistak mađarskog dnevnog lista u Novom Sadu.
Mađarski jezik mi je materinski jezik i zato radove pišem na mađarskom jeziku, a objavljujem ih pod imenom Ferenc Kontra.
Prva zbirka pjesama objavljena mi je davne 1984. godine u Osijeku („Jelenések“ – Pojave), a druga u Novom Sadu („Fehér tükrök“ – Bela zrcala, 1986.).
Poslije lirskih uradaka slijede isključivo prozna djela: obiteljski roman („Drávaszögi keresztek“ – Raspeća Dodravlja, 1988., 2008), dječji roman s motivima narodne književnosti s područja Kopačkog rita („A halász fiai“ – Ribarevi sinovi, 1996.), zbirke novela („Nagy a sátán birodalma“ – Veliko je carstvo sotone, 1991.; „Ősök jussán“ – Na baštini predaka; „Kalendárium“ – Kalendarij, 1993.; „Úgy törnek el“ – Tako se lome, 1995.; „Gyilkosság a joghurt miatt“ – Ubojstvo zbog jogurta, 1995.).
Zbirku novela „Holtak országa“ (Zemlja mrtvih, 1993.) objavio sam u Kečkemetu (Mađarska), a posljednji, međusobno povezani romani, također su objavljeni u Mađarskoj, u poznatim budimpeštanskim izdavačkim kućama. Radnja romana „Gimnazisták“ (Gimnazijalci, 2002.) odvija se 1970-ih godina u Titovo i Kadarovo doba na graničnom prijelazu Hrvatske i Mađarske. Roman „Farkasok órája“ (Vrijeme vukova, roman, The Hour of the Wolf, 2003.) također je autobiografskog karaktera i obuhvaća vremenski period od 1960-ih godina do današnjih dana, a „Wien a sínen túl“ (Wien preko pruge, roman, Wien jenseits der Gleise, 2006.) postavlja vječna pitanja ljudskog identiteta, kao i u prethodnim romanima, ali u posve drugom okruženju.
Knjiga eseja „A kastély kutyái” (Psi dvorca, 2002.) nastala je za vrijeme stipendije – boravka u Njemačkoj.
U dosadašnjem umjetničkom radu, nisam htio, a ni mogao, zaobići pitanja koja su bila vrlo važna, a to su raspad Jugoslavije i rat na prostoru bivše Jugoslavije. Godinama sam govorio protiv stradanja ljudi i patnje, osobito na međunarodnim susretima pisaca u Mađarskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Uvjeren sam da su moji nastupi i zapisi u javnosti bili jedina informacija o životu ljudi iz Hrvatske, Baranje.
Moj roman Gimnazijalci uvršten je u red obvezne literature za polaganje tzv. višeg stupnja mature u Mađarskoj. Novele su mi prevedene na njemački, engleski, francuski, poljski i rumunjski jezik. Član sam Saveza mađarskih pisaca iz Budimpešte i Udruženja pisaca „József Attila“, također iz Budimpešte.
Hrvatska je bila glavni gost (Schwerpunktland) na Sajmu knjiga u Leipzigu 2008. godine, među prisutnima sam bio i ja:
http://www.crobuch.de/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=13&Itemid=41